Autor:
Jasminka Kovačević
[email protected]

Festival jednakih mogućnostiPočeo je 10. Festival jednakih mogućnosti kojeg organizira Društvo tjelesnih invalida Hrvatske. Narednih dana bit će u središtu grada i u središtu zanimanja mnogih Zagrepčana. Jer kako proći Trgom bana Jelačića, a ne skrenuti pogled na strastvenu igru odbojke ili neku drugu aktivnost za koju tjelesni invalidi trebaju uložiti puno više truda od nas ostalih. Ali ipak, oni ne odustaju, veseli ih svaka dobro servirana lopta, svaki osvojeni bod.

Podsjetila me je njihova igra na znanca iz ranog djetinjstva. Na putu do škole ili na povratku kući često bih susretala mladića koji nije mogao hodati nego bi se sjedeći otiskivao dlanovima o tlo i tako kretao. Znali bismo ići komad puta zajedno i razgovarati jer uvijek je bio dobro raspoložen, nekako pun optimizma. Išli smo jedno pored drugog po kolniku, jer sve izvan toga bilo je ili blato, ili šljunak. Starijima se dizala kosa glavi, smatrali su preopasno je. Ipak, bila je to jedina prilika za razgovor i tada je odraslima postalo jasno kako se stvari nužno moraju mijenjati.

Iako su neke od barijera tjelesnim invalidima u međuvremenu uklonjene mnoge su, nažalost, još uvijek ostale i fizičke, i mentalne. Festival jednakih mogućnosti olakšava njihovo osvještavanje, a onda i uklanjanje. Da se čuje glas invalida pobrinut će se u ovih dana oko 900 izvođača iz zemlje i inozemstva od kojih je oko 600 osoba s invaliditetom.

Festival jednakih mogućnostiU organizacijskom timu Festivala jednakih mogućnosti radi oko 20 stručnjaka i 130 ciljanih volontera – studenata s petnaestak fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pripremajući se za rad, oni se educiraju o invaliditetu i volonterstvu, a na Festivalu stječu dragocjena iskustva u timskom radu i komunikaciji s osobama raznolikih tjelesnih i osjetilnih oštećenja te ponekad umanjenih mentalnih sposobnosti.

Budete li ovih dana prolazili Trgom bana Jelačića, zastanite, skrenite na trenutak s predviđene rute. Nudi se puno zanimljivih sadržaja od glazbeno-scenskih i likovnih do edukacijsko-rekreacijskih i sportskih. A što je još važnije tu je iskrica nade da kao društvo i pojedinci možemo puno toga učiniti.