Društveno relevantne teme, obrađene sa savršeno proporcionalnim dozama humora i sarkazma, izvrsna glumačka postava i tim iza kulise koji obavlja svoj posao pedantno poput švicarske ure, značajke su koje su popularno zagrebačko kazalište Moruzgva u svojih jedanaest godina djelovanja izdigle u jedno od najpriznatijih privatnih kazališta u regiji. Razgovarali smo s Ecijom Ojdanić.
U tijeku bogate glumačke karijere, osnovali ste kazalište Moruzgva, koje ovih dana obilježava 11 godina postojanja… Prema Vašem mišljenju, što se promijenilo na kazališnoj sceni tijekom tog desetljeća djelovanja?
Sve je manje novca za kulturu, ali hvala Bogu, interes kazališne publike ne jenjava. Dapače, čini mi se da je sve veći. To nam i održava entuzijazam. Kulturna politika i dalje je nejasna, sustav financiranja nije zasnovana na evaluaciji postignutih rezultata …
Kroz 11 godina djelovanja ostvarili ste brojne uspjehe te ste i Vi i Vaš ansambl višestruko nagrađivani… Postoji li neka od nagrada koja Vam je osobito draga i posebna? Koju biste izdvojili?
Svaku predstavu smatram dragocjenom, a nagradu kao extra potvrdu vrijednosti svake predstave. Kad bih ipak trebala izdvojiti neke, to je svakako Grand prix na Međunarodnom festivalu monodrame u Bitoli za predstavu “Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovitza”, ta nagrada otvorila nam je vrata svijeta. Doslovno.
Onda 2 nagrade na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, i to Dado Čosić i Nataša Dorčić. A evo i zadnje . A to je nagrada Zlatni studio za najbolju kazališnu ulogu. Dobila ju je Mila Elegović za ulogu Gradonačelnice u predstavi cabaret Preko veze.
S obzirom na to da ste odradili impozantan broj gostovanja sa svojim proslavljenim predstavama poput „Brodolomki“, razlikuje li se prema Vašem iskustvu ”domaća”, zagrebačka publika od one s kojom se susrećete na gostovanjima? Ako da, po čemu?
Jedna od benefita igranja u nezavisnim kazalištima je upoznavanje svakog kutka lijepe naše. I to držim dragocjenim iskustvom. Postoji neki obrazac koji sam uočila, a to je, gdje je sredina bogatija, tu su ljudi opušteniji i slobodniji u reakcijama. Što ne znači da manje uživaju, samo su sramežljiviji u reakcijama.
Kroz dugogodišnju i respektabilnu karijeru imali ste se prilike okušati u mnogim glumačkim smjerovima… No, ipak, koji preferirate? Kazalište, film ili televiziju?
Najbolje je kad miješam sve žanrove. Taman kad se zasitim jednog, malo pređem na drugi. Ali kad bih morala izabrati samo jedan, to bi bilo kazalište. Jer upravo na daskama se kali glumačko umijeće .
Koji su Vam poslovni planovi za budućnost? Radite li trenutno na nekom projektu?
projekta u “Moruzgvi”. O čemu je riječ?
Autorski tim Brodolomki, naše mega hit predstave, radi na projektu “Majstori.”
Ana Tonković Dolenčić piše sinopsis za predstavu u kojem ćemo preko adaptacije 2 stana ispričati priču o svim peripetijama koje se dožive za vrijeme tog stresnog procesa. Isto tako pričat ćemo i o odljevu radne snage, krivim (pre)kvalifikacijama… I kao sve naše predstave, u mješavini melodrame, komedije, nudit ćemo i naše pozitivno rješenje svih peripetija. Redatelj predstave je Krešimir Dolenčić.
I ja pripremam monodramu. A temu ćemo otkriti kad dođe vrijeme za to. A to će biti uskoro.
Osim po poslovnim uspjesima, možete se pohvaliti i zavidnom figurom… Kako uspijevate u iznimno napornom tempu pronaći vremena za svoju veliku strast i svojevrsni način života – trčanje?
Možda zvuči paradoksalno, ali mene fizička aktivist ne troši, već mi pomaže da akumuliram energiju. I da u ovom ludom poslovnom ritmu, imam mirnu i bistru glavu. Preporučujem svakom!
