Uoči premijere monodrame ‘Vla Vla Vlajland cabaret’ razgovarali smo s Ecijom Ojdanić, glumicom i ravnateljicom kazališta Moruzgva.
Iza vas je premijera predstave Majstori o kojima se pisalo u medijima zadnjih mjesec dana. Sada je pred vama premijera monodrame Vla Vla Vlajland za koju ste sami rekli da je beba lockdowna. Kako ste uopće došli na ideju da u predstavi glavna protagonistica bude Vlajna iz Sinja?
U Cabaretu Preko veze, našoj uspješnoj predstavi koju smo realizirali u koprodukciji s Kerempuhom, istaknuo se lik punokrvne Vlajine koja je pravi rasni primjerak svog mentaliteta. I u svojim najboljim, a i onim manje lijepim stranama. Zanimalo me što se s tim likom dogodilo dalje. Ivan Leo Lemo, autor i redatelj prve predstave, napisao je tekst samo za mene. Njena srčanost, ljubav prema obitelji, sinu, Bogu, spremnost da “uvik iđe dalje” predstavlja divan i duhovit dramski sukob s predrasudama koje također proizlaze iz tog mentaliteta. I tu je dodatna vrijednost ove predstave, da kroz lik jedne zadrte Vlajine progovaramo o važnosti tolerancije. O vrlo ozbiljnim temama pričamo na humoran i katarzičan način.
Koja je tema monodrame i koja je poruka monodrame?
Kroz lik jedne prave, punokrvne Vlajine kroz nevjerojatne zaplete u njenom životu progovaramo o važnosti tolerancije.
Je li izazovno biti sam na sceni više od sat vremena?
Nakon svoje prve monodrame Bobočka koju sam odigrala preko 150 puta rekla sam nikad više. Ali kako ja imam optimizam sjećanja, to jest, pamtim samo sretne dane, zaboravila sam i porođajne muke stvaranja, i evo, uživam igrajući svoju Vlajinu.
Ravnateljica ste kazališta Moruzgva koje postoji na sceni već 11 godina. I to poprilično uspješno nezavisno kazalište koje po predstavama i uspjehu može biti uzor nekim većim, javnim kazalištima. U čemu leži tajna uspjeha?
Hvala na komplimentu. Recept je, kao za svaki uspjeh, isti. Puno nadahnuća, vrijednog, predanog i poštenog rada.
Kako se ova korona kriza odrazila na Moruzgvu?
Mi smo se u Moruzgvi odlučili boriti radom. Producirali smo 2 predstave i to praizvedbe, koje su naišle na odličan prijem kod publike. Protiv korone se borimo radom. Mi smo se kao kazalište odrekli dobiti, glumci su pristali na manje honorare i igramo. Najvažnije je održati kontinuitet igranja . A poslije ćemo zbrajati financijske žrtve. Važno je napomenuti da su kazališta , s označenim , udaljenim sjedalima, mjesta s najmanjim rizikom za koronu.
I za kraj – gdje sve možemo gledati Vlajinu i zašto ne smijemo propustiti ovu predstavu koja u najavi kaže da pogađa točno u sridu?
Presretna sam da imam dogovorenu turneju po cijeloj Hrvatskoj. Rijeka, Dubrovnik, Split, a u Zagrebu igramo u kazalištu Vidra, Draškovićeva 80. Reprize su 29.10. i 28.11.
