Zlatarovo zlato, prvi je roman Augusta Šenoe (1838.-1881.) napisan 1871. godine. To je ujedno i prvi hrvatski povijesni roman. Radnja je smještena u Zagreb 16. stoljeća, u vrijeme nakon Gupčeve Seljačke bune. Roman je prvo objavljen u nastavcima u časopisu Vienac od broja 31. (5. kolovoza 1871.) do broja 52. (30. prosinca 1871.) unutar III godišta.
Šenoa je vjerovao da književnost mora imati poučnu, popularnu i zabavnu svrhu te je smatrao da će romanima namijenjenima širokom građanstvu, u prvom redu ženama za koje se tada smatralo da imaju vremena za čitanje, popularizirati čitanje na hrvatskom jeziku. Prije samog pisanja detaljno je istražio povijesne dokumente o Zagrebu i Medvedgradu iz 16. stoljeća, a potom je, kombinacijom stvarnih i izmišljenih likova, stvorio roman koji je na našim prostorima pokrenuo lavinu romanesknih ostvarenja.
Ispripovjedio ljubavnu priču građanke Dore Krupićeve i plemića Pavla Gregorijanca te sukob Zagrepčana i medvedgradskoga vlastelina Stjepka Gregorijanca
Dora je dobra, plemenita i prelijepa zlatareva kći otrovana zbog neuzvraćene ljubavi. Stanovala je u Kamenitoj ulici broj 5.
Brončana skulptura, rad kipara Ive Kerdića, postavljena je 1929. godine.
