Autor:
Katarina Butković
[email protected]
U ranim jutarnjim satima slučajno sam prolazila Palmotićevom ulicom i ispred Željezničke škole zatekla mnogo srednjoškolaca, nekoliko dana nakon završetka nastave. Zastala sam i porazgovarala s njima.
– Što radite ovdje prije sedam?
– Čekamo iskaznice pa ćemo tražiti posao.
– Koji to broj imaš u ruci? – pitala sam Nevena.
– 177 .
– Što to znači?
– To znači da nas je dosad toliko zatražilo iskaznicu, a bit će ih još. I tako će biti cijelo ljeto.
Ispred Student servisa u Savskoj ista slika. Studenata još i više.
– Samo rad, ništa zabava?
– Što ćemo, takva nam je sudbina, mora se – odgovaraju nam Goran i Marko.
Kažu da nisu zanemarili kulturni život, a ni cure. Navečer se negdje ode, u kino najčešće.
I to je slika Zagreba ljeti. Pa neka netko kaže da mladi ne valjaju.
