Stanovnici najzapadnijeg dijela Podsuseda, Jagodišća i Jareka Gornjeg već 40 godina žive u nadi da će jednog dana dobiti vodovod i da se neće oslanjati na cisterne koje svakodnevno kruže ulicama. Prije 15 godina, svega 200 metara niže, izgrađen je vodovod za potrebe teniskog centra u kojem je igrao i predsjednik Tuđman. Nažalost, vodovodne cijevi nisu našle put do tristotinjak ljudi koji žive u Jagodišću. Donedavno su koristili vodu iz bunara, no oni su presušili uslijed eksploatacije kamenoloma Podsusedsko dolje. Stoga su im kamioni-cisterne jedini spas.
– Po obitelji imamo pravo na osam kubika vode mjesečno, što nas stoji 84,23 kune. No, ako želimo više vode, novih osam kubika stoji oko 400 kuna. Za tu vodu moramo platiti prijevoz, jer Grad nam prijevoz plaća samo za prvih osam kubika. Problem je i što uplatnice dobivamo za cijelu godinu i vodu moramo naručiti mjesec dana unaprijed. Za 2012. nismo ih dobili do polovice siječnja, pa nismo mogli dobiti vodu, jer je nismo mogli platiti – govori Ratko Miljković.
Susjed Josip Hudika sjeća se kako su 80-tih godinu dana plaćali doprinose za izgradnju mreže, no nakon toga tek su im refundirali novac jer ona nikad nije izgrađena. Na drugom dijelu brda, u Jareku Gornjem, živi Ekrem Ibrišimović: koji kaže da se voda toliko štedi da se “jede iz jednog tanjura”. – Jedemo iz jednog tanjura, jer pranje suđa je luksuz – kaže i domeće da unatoč tome što nemaju vodu moraju plaćati sve komunalne pristojbe, poput naknade za uređenje voda.
Nemaš cisternu ni bunar, uzmi kantu i snalazi se
Moja mama uvijek je govorila: – Jel’ ću ikada dočekati da ću se moći kupati i pustiti vodu koliko hoću – sjeća se Ratko Miljković, objašnjavajući na koje se sve načine snalaze kako im ne bi ponestalo vode: – Recimo, vrt nikad ne zalijevamo, a ja se najčešće operem na poslu da bismo malo uštedjeli vodu. Ipak imamo u obitelji i djecu kojima je tuširanje važnije nego nama. Nekad su skupljali i pili kišnicu. No, danas se nitko ne usudi piti kišnicu, jer i ona je ovdje zagađena, pa se skuplja eventualno za zalijevanje vrta. – Najveći problemi, dodaje Miljković, nastaju kad su temperature preniske pa im cisterne ne mogu dopremiti vodu. Tada se snalazimo kako znamo. Ipak, još teže je kućanstvima u našem naselju koja nemaju ni cisterne, ni bunare za spremiti vodu. Te obitelji pune 50-litarske kante, a vodu u kuću donose prelijevanjem vode iz tih kanti u manje! (Tiskano izdanje Zagreb.hr)
