U posljednje vrijeme osobito me je privukao izvanredni ciklus apstrakcija akademskog slikara Damira Medvešeka, iznimno cijenjenog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, autora iznimnog opusa, posebno priznavanog u inozemstvu, donedavno glavnog slikara u zagrebačkom HNK-u.
Medvešek je u čudesni vrtlog unio tri boje, crnu, crvenu i bijelu, miješajući ih, suprotstavljajući ih jednu drugoj ili trećoj, mijenjao im pozicije i nazočnost na slici, okretao ih jedne protiv druge, izgrađujući konstrukcije paralelnog svijeta postojanja u različitim varijacijama.
Sve su u neprestanom kretanju, u hektičnom ritmu, sada bržem pa sporijem, ali nikada se ne zastaje, nikada, jer zastoj znači kraj, ostanak tek dvije boje a na koncu možda ipak jednom će biti samo jedna, odabrana boja.
Vrlo zanimljiv i izazovan troboj tri boje crne, crvene i bijele, kao izraz nadahnuća nadahnutog umjetnika.
Apstraktni motiv neprekidnog trajanja i promjena, magično je privlačan.
Tri boje, koja je prva, koja je druga, koja je treća?
Snažan, jakog dojma ciklus tri boje u raznim inačicama Damira Medvešeka, maestralno izveden.
Miroslav Pelikan
