U Zoološki vrt grada Zagreba stigao je par južnoameričkih crnih urlikavaca (Alouatta caraya) – četrnaestogodišnji Nizozemac Alok i sedmogodišnja Britanka Willow. Time je šaroliki zbor maksimirske šume, u kojem se najviše ističu baritoni žaba, soprani kakadua i altovi gibona, dobio dragocjeno pojačanje.
Životinje koje nastanjuju tropske kišne te listopadne tropske šume središnjeg dijela Južne Amerike, slavne su po jedinstvenom glasovnom aparatu koji je smješten u povećano ždrijelo urlikavaca iz kojeg izvire njihovo karakteristično urlanje. Ono je najjače tijekom jutarnjih sati kada cijela skupina crnih urlikavaca svojom “pjesmom” obznanjuje ostalima da je to područje njihov teritorij.
Društvene životinje
Vrlo je lako razaznati mužjaka od ženke. Mužjaci imaju crno krzno, dok je ženkama krzno žutosmeđe boje. Riječ je o društvenim životinjama čije su grupe sastavljene od članova šire obitelji. U grupi je najčešće do osam urlikavaca, no postoje i one od gotovo 20 članova. Svi članovi grupe podjednako se brinu za mladunce, svoje i tuđe. To obuhvaća i muške članove skupine koji se zdušno posvećuju i podizanju mališana koji nisu njihovi.
Jelovnik im obuhvaća raznoliko bilje. Na meniju su najčešće listovi, no katkad se znaju počastiti i voćem, pupovima te cvijećem. Budući da im je izvor hrane gotovo bez iznimke u krošnjama, rijetko kad se spuštaju na tlo te ih zbog toga nazivamo arborealnom vrstom. Svoju potrebu za vodom uglavnom zadovoljavaju konzumacijom voća. Tek u izrazito sušnim periodima spuštaju se na tlo u potrazi za jezercima i lokvama.
