I danas gledajući novu produkciju suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog kipara Mate CROate ( Mate Turića ) osjećam i uzbuđenje i iznenađenje u neposrednoj blizini njegovih jedrenjaka, brodova, uvijek napetih jedara jer doista, ti raznolika kamena plovila plove i žive plovidbu.
Ipak, pojavilo se novo pitanje u vezi ove flote.
Kamo plove ovi brodovi?
Plove li nekom u susret?
Žele li dosegnuti nedosegnuto?
Što je cilj njihove plovidbe?
Misterij pravca njihova plova možda i nije ključan za njihovo postojanje jer, naravno, brodovi da bi živjeli moraju ploviti, ako ne plove umiru i nestaju.
Mata CROata kontinuirano istražuje obličje plovila dajući mu posebnu, nesvakodnevnu odliku, omogućujući kamenu da plovi.
Kipar omogućuje život kamenu, boreći se s njegovom tvrdoćom i čvrstinom,izrazito želeći ostvariti kreaciju u kojoj buja život.
U ovoj seriji brodova, dominiraju plovila s jednim jedrim, naizgled bez mnogo šansi u ogledanju s morem, s valovima, s vjetrom, sa svim mogućim i nemogućim nevoljama što vrebaju na brodove i mornare a koja ipak u toj drevnoj borbi savladavaju sve prepreke i dosižu nedosezivo.
Snaga života u srcu je ovih kamenih plovila,često sasvim jednostavnih oblika.
Miroslav Pelikan
