Malo tko je mogao predvidjeti da će 18-ogodišnji Borna u svojoj prvoj seniorskoj sezoni postići takve rezultate. Pobijedio je Rafaela Nadala, ušao u top 100 i time potvrdio potencijal kojeg je godinama pokazivao u juniorskoj konkurenciji.
1) Jesi li se nadao ovakvom uspjehu u seniorskoj konkurenciji? Ipak je ovo tvoja prva sezona?
Ne mogu reći da sam vjerovao da ću završiti godinu u Top 100, ali vjera u vlastite mogućnosti osnova je za uspjeh svakog sportaša. Igrao sam odličan tenis u drugom dijelu sezone, ostvario neke nevjerojatne pobjede i moj ,,renking” je posljedica tih rezultata. Inače, drago mi je da sve više mladih igrača uspijeva napraviti odlične rezultate. Mislim da je to dobro za tenis jer svakom sportu dobro dođu nova, mlada lica.
2) Navikao si na uspjehe kao junior. Predstavlja li ti ovo opterećenje prilikom seniorskih izazova?
Iskreno, ne gledam stvari na taj način. Rijetko osjećam bilo kakvu vrstu pritiska i nisam tip koji je pretjerano nervozan uoči velikih mečeva ili izazova. Naravno da kada ulazite u seniorski tenis kao jedan od najboljih juniora svi vas gledaju drugačije. Svi vas žele pobijediti, još više nego nekog drugog, “običnog” igrača.
3) Igrao si protiv Nadala, kao i nekih drugih igrača koji su među najboljima na svijetu. S obzirom na tvoju mladost, kako se mentalno pripremaš za takve mečeve? Je li lakše pripremiti se za Nadala ili nekog ,,anonimca”?
Dobro pitanje. I jedno i drugo ima svojih prednosti i nedostataka. Naime, o velikom igraču znaš sve – kako igra, koje su mu najjače strane, ima li eventualno kakvu manu. Uz to, nemaš pritiska, igraš opušteno i sve što želiš je učiniti mu posao na terenu što težim. S druge strane, kada igraš protiv manje poznatog igrača, to može biti netko koga vidiš prvi puta u životu. Moraš ga skautirati kroz meč, a to nije jednostavno. Zato iskreno ne znam što je lakše. Najbolje je reći da su to sasvim drugačije situacije.
4) Kako se nosiš s popularnošću? Mediji te prate, interesantan si hrvatskoj javnosti i šire.
Sve to shvaćam kao dio posla kojim se bavim. Ponekad ima dosta medijskih obveza, kao nakon pobjede protiv Nadala. Svi žele izjavu, intervju, fotografiranje… Znam da to moram odraditi, ali stvari treba dozirati. Jednostavno, ne mogu stalno biti na raspolaganju. Tenis je glavna stvar u mojem životu i to tako mora biti. Kada sam u pripremnom periodu, onda mi treba potpuni mir. Također, na turnirima odradimo obavezne presice i to je to, ne mogu biti dostupan na telefon 0-24.
5) Kako se školuješ? Razmišljaš li o studiranju?
Idem u privatnu srednju školu Benedikta Kotruljevića. Četvrti sam razred i za sada stvari idu OK. Svjestan sam da moram završiti školu, jednoga dana bih volio imati i fakultet, ali sada je vrijeme kada mi je tenis u prvom planu. Jednostavno, previše sam truda uložio u tenis da mu se ne bih posvetio 100 posto.
6) Da se ne baviš tenisom, čime bi se (profesionalno) bavio? Što te interesira?
Medijima je jako zanimljiva činjenica da volim boks i da bih možda bio i boksač da se nisam bavio tenisom. Mike Tyson mi je omiljeni boksač, ali samo zbog dobrih stvari koje je radio u ringu i puta koji je prošao do uspjeha. Boks je sjajan sport, individualan, što preferiram, teško bih se mogao baviti kolektivnim sportom, nisam taj tip. Međutim, nikada nisam previše razmišljao o tome što bih radio da nije bilo tenisa jer tenis mi je već dugo broj jedan.
7) Planovi za budućnost? Kamo ideš na pripreme za narednu sezonu i koji turniri te očekuju?
Prvi dio priprema, do 15.12., odrađujemo u Zagrebu. Nakon toga moj novi trener Željko Krajan
i ja idemo u Dubai na pripreme. Tamo ćemo se zadržati dva tjedna pa nakon toga idemo na prvi turnir sezone u Chennaiju. Nakon toga idemo u Auckland pa na Australian Open. Bit će to moj prvi izravni nastup na Grand Slam turniru, bez kvalifikacija i jako mu se veselim. Ipak je to najveća pozornica…
Nakon Australije slijedi Zagreb, a onda ćemo dalje vidjeti.
Autor: Ato Kwamina Markin / Izvor: magazin Zagreb.hr
