Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Varaždina, slikar dakle ali i novinar, Nedjeljko Krčar, dugi je niz godina zaokupljen tretiranjem, reklo bi se, gotovo svakodnevnog, upotrebnog predmeta u životu svakoga od nas, koji se u njegovom zaokruženom opusu pokazao kao vrlo zahvalni i neiscrpni motiv.
I na najnovijoj izložbi ( ružno mi je reći posljednjoj) Krčas se predstavio s novim kompozicijama biciklista, utrka, solo vozača, motiva iz prirode s diskretno umetnutim biciklom, naslonjen na drvo, drijema u hladovini, uz ili bez nazočnosti ljudi, čovjeka, bicikl ili bicikli, sami i odvažni u dosta slobodnoj interpretaciji, ne odviše preciznoj i tehnički prikladnoj.
No, zato bicikli Nedjeljka Krčara imaju nad ostalima, jednu drugu, jako izraženu prednost,
Oni svoje jahače, bicikliste, odvode beskrajnim cestama u novi svijet, poput ptica, nose svoje ljude na krilima biciklističkih kotača, da bi samo za trenutak zastali u arkadijski intoniranom krajobrazu i ubrzo nastavili dalje.
Bicikli na ovim slikama nose život, oni su zapravo život sam, kretanje, pomak, gibanje, djelovanje, ne pristajanje na zaustavljenost i nepomak.
Kolor na ovim slikama odmjeren, pomalo i suzdržan, nenametljiv, ali ipak dovoljno izražajan da uočimo sve raznolikosti i složenu simboliku pojedine boje.
Novi „biciklistički“ ciklus Nedjeljka Krčara,, mogli bi i nazvati svakodnevnim skicama obično i brzo zaboravljenih trenutaka, kada smo izmijenili poneku riječ s drugim,naslonjeni na bicikl ili slušajući trećeg, dok se bicikl nekako ugurao između nas, osluškujući prošaptane ili glasno izgovorene riječi.
Krčar ne pamti u svojim potezima, bjesomučnu vožnju biciklista kroz gradsku vrevu, između ljudi i automobila, ne osvrćući se i ne gledajući mnogo ispred jer njegov mu bicikl krči put.
Biciklisti Nedjeljka Krčara pripadaju uljuđenom, pristojnom i nenametljivom svijetu, koji se nalaze ili su pozicionirani često ( opravdano ili neopravdano) na margini društvenih zbivanja ( namjerno ili nenamjerno, slučajno ili neslučajno).
To je svijet koji pamti svoje pretke po dobrom a i sam nastoji ostaviti sličan trag svojim životom i životnim navikama, u koje se posve lijepo i prirodno uklopio i jedan stari, lijepi i pouzdani prijatelj, moj bicikl.
Serija dobro promišljenih i izvrsno izvedenih slika s biciklom u glavnoj ulozi, Nedjeljka Krčara, stvaran je i ozbiljan doprinos aktualnoj hrvatskoj umjetničkoj produkciji.
Krčar koristi i ulje i akril i pastel i raznolike podloge u realizaciji ovoga ciklusa posvećena „tihom suputniku biciklu“, kontinuirano promišljajući i tretirajući, stvarno, neiscrpni motiv.
