Razgovarali smo s Anamarijom Prgomet, autoricom zanimljivog projekta te vam danas donosimo što točno je Bijela čajanka, kao je nastala i zašto te što možemo očekivati u budućnosti od ovakvih projekata.

Bijela čajanka je interaktivno jednodnevno događanje s ciljem upoznavanja posjetitelja sa zaboravljenim običajima i zanatima s prijelaza 19. stoljeća u 20. stoljeće. Održana je 19. svibnja 2016. godine u Francuskom paviljonu. Posjetitelji su mogli uživati u zaboravljenim zanatima i sami se okušati u tkanju, šivanju, izradi cvjetnih vjenčića, oslikavanju pelerina ili ukrašavanju šešira.

Kako ste uopće došli na ideju, tko je sve sudjelovao u ostvarenju?

Bijela čajanka nastala je na inicijativu studenata Kostimografije Tekstilno – tehnološkog fakulteta u Zagrebu koji su se iz želje za prezentacijom svog rada odlučili na ovakav projekt. Ideja o Bijeloj čajanci niknula je iz želje za obilježavanjem dolaska proljeća na autentičan način.  Osim toga, Bijela čajanka je idealna prilika za zadovoljavanjem potrebe za suradnjom s različitim profilima ljudi i edukacijom javnosti o tome kako se nekada davno u Zagrebu, na prijelazu prošlog stoljeća, provodilo slobodno vrijeme i kako su se izrađivali pojedini predmeti. Također nam je bila želja stvoriti jedinstvenu platformu za suradnju studenata srodnih fakulteta pa su se tako projektu  priključili studenti Akademije dramske umjetnosti, Muzičke akademije i Akademije likovnih umjetnosti te učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn i korisnici Dislocirane jedinice – radionica Sesvetski Kraljevac, Centra za rehabilitaciju Zagreb u suradnji s Kulturom promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.

Ispričajte za čitatelje, koji su propustili Čajanku, kako je izgledao taj dan i što ste sve radili?

Posjetitelji Bijele čajanke su mogli uživati u zvucima klasične glazbe, poeziji hrvatskih pjesnika iz razdoblja Moderne, ispijanju čaja, a simultano s tim i u radionicama koje su ponudile prezentaciju izrade predmeta zaboravljenih obrta koji su bili neizostavan dio kostimografske cjeline, a sada sve više izumiru. Na taj način smo publici približili kako je izgledao društveni život Zagreba s prijelaza stoljeća, ali i na edukativan način prezentirali zaboravljene obrte.

Jeste li zadovoljni postignutim uspjehom eventa?

Ciljevi ovakvih projekata su bolje povezivanje i suradnja na fakultetskoj i međufakultetskoj razini na projektima koji su isključivo u studentskoj organizaciji te stjecanje iskustva u radu na velikim projektima, kao i stvaranje platforme za daljnju suradnju. Kroz projekt se kroz studentske aktivnosti javnost bolje upoznaje s radom studenata, a također se ostvaruje suradnja s različitim tvrtkama, organizacijama, udrugama i obrtima. Studenti također imaju priliku okušati se i sudjelovati u segmentima rada koji ne pokriva njihov matični fakultet.  Kao autorica projekta sam jako zadovoljna postignutim uspjehom događaja jer smo iz ničega napravili veliki posao što samo dokazuje da smo ulaganjem energije u početnu misao sposobni stvoriti velika djela. Što je potrebno za uspjeh su ljubav prema početnoj ideji i dobra volja koju ćemo uložiti, a ostalo se posloži samo od sebe.

Hoćete li organizirati još Bijelih čajanki i/ili sličnih događaja?

Studenti Kostimografije iza sebe već imaju jedan uspješan projekt CaBALet, a ovaj projekt je drugi u nizu. Nadam se da nećemo stati na ovome iako smo u fazi završetka studija te da će se uspješne suradnje nastaviti.

Anja Mihaljević