Dijagnozu ima 6 godina i kako sama kaže, dugo je čekala sa se postavi službena dijagnoza jer je sustav spor i nitko nije htio napisati službenu dijagnozu. U njenom slučaju to je rezultiralo rapidnim napretkom bolesti.
“To je rezultiralo velikim promjenama u mom životu i suočavanju s novom stvarnosti. Ja imam autoimunu bolest koja se zove upalni artritis HLA 35 dr 4.. Najviše mi stradavaju kukovi, vilica i stopala. Operirala sam već jedan kuk, naime operacija je bila neuspješna. S rukama zasad imam sreće, jer su mi najmanje zahvaćene od svih zglobova, one su moj alat za rad. Ovo je moja najosobnija izložba do sada, upravo zato što govori baš o mojoj bolesti, o mojoj borbi. Rijetko je da netko može tako nešto prikazati kroz umjetnost, i to je upravo moja „superpower““, priča nam Paula Kraljević.
“Mislim da je biti bolestan veliki tabu, općenito se premalo priča o tome. Sram koji bolesnici osjećaju i manjak potpore veliki su problem. Želim da ljudi koji su u istoj situaciji pronađu sebe u slikama i vide da nisu sami. I da napokon nauče da biti bolestan ne znaci biti slab ili manje vrijedan. To samo znaci da si se našao na krivom mjestu u krivom trenutku, pakao te pronašao ali izašao si živ. Bolji i jači . I svatko tko ti kaže drugačije je tvoj neprijatelj. Također je i premalo informacija , često se susretnem s ljudima koji uopće ne znaju sto su autoimune bolesti , a još je vise onih koji osuđuju. Na ovoj izložbi ćete moći vidjeti sve slojeve mene, od lijepog do ružnog. Možda ipak vise onog “ružnog” jer to je ipak prevladavalo zadnjih godina . Teško je nekome prenijeti bol i ljudi teško prihvaćaju ružne i teške stvari a one su tu, prisutne, onakve kakve jesu, i mislim da premalo pričamo o njima.
Kroz slikarstvo se mogu izražavati potpuno slobodno, bez zadrške i najintimnije osjećaje prenijeti preko slika. To je moj trenutak, neki poseban svijet gdje ja svime upravljam i to mi nitko ne može oduzeti. Kada slikam emotivna bol je manja. Svaka slika predstavlja određen period mog života/trenutka.
Razmišljam o svim emocijama koje me dnevno zaokupljaju , te su upravo te emocije inspiracija. Ono sto me najviše inspirira je moja intuicija , naprosto trenutak boli ili ljubavi koji pretvorim u sliku. Naziv izložbe •Bol i Ljubav• je zapravo iz jednostavnog razloga. Živim s boli ali imam ljubav koja ju zasad pobjeđuje.”
