“Svi smo mi ovdje pomalo ludi”, rečenica je koju će Alisa tijekom putovanja u svoju unutrašnjost, puno puta čuti. Put vlastitog odrastanja, za Alisu je put prihvaćanja vlastite ludosti. Ludosti oslobođene negativnog sadržaja, ludosti koja postaje sinonimom drugačijosti i posebnosti. Biti lud znači biti drugačiji, biti svoj i uvijek maštati. Alisin put u Zemlju čudesa, put je u središte sebe, put prihvaćanja sebe Sebe.
Na početku tog putovanja, Alisa je dijete koje ne želi odrasti. Ne želi postati još jedna u nizu odraslih ljudi, zatočenih pravilima i dosadom. U borbi protiv odrastanja, suočena s pitanjem kakva želi biti, ako ne odrasla, Alisa ostaje bez odgovora i gubeći svoje ime, gubi i svoj identitet. Put u Zemlju čudesa, put je u sebe u potrazi za izgubljenim identitetom. Prostor zemlje čudesa, prostor je dječje glave, dječje podsvijesti i beskrajnih mogućnosti u kojima Alisa traži i susreće samu sebe kroz druge likove. Svijet u kojem oni žive, s jedne strane, dovoljno je lud da omogući sve što možemo zamisliti.
S druge strane, taj isti svijet, u sebi nosi toliko pravila od kojih želimo pobjeći. Upravo zbog te dvostranosti svijeta koji joj se otvara, jedna ne tako obična djevojčica, pokušat će pripasti svakom od likova, istovremeno pokušavajući pobjeći od svakog od njih. Želja za pripadanjem svojstvena je svakom čovjeku, a strah od nepripadanja i neprihvaćanja, najveći je strah svakog djeteta i svakog odraslog čovjeka. Pripasti sebi znači odrasti. Na putu prema odrastanju, svaki od likova koje Alisa susreće, personifikacija je njezinih strahova, predrasuda i dječje ludosti. U borbi protiv njih, a samim time i protiv same sebe, Alisa postaje ono protiv čega se bori, ono što nije htjela biti, a sve to u službi odrastanja kao prihvaćanja svoje drugačijosti, ludosti i mašte. Kako bi shvatila tko je i kakva želi biti, Alisa mora otkriti i najmračniji dio sebe, onaj koji joj se ne sviđa i kojega se najviše boji – najodrasliji dio sebe.
Alisin strah utjelovljen je u liku Kraljice, majke koja svoje dijete imenuje onako kako ona želi. “Ako ne znaš tko si, ja ću ti reći”, rečenica je kojom odrasli oblikuju i ukalupljuju djecu. Naša Alisa bori se upravo protiv toga. Ona i dalje želi maštati, biti drugačija, želi prihvatiti sebe Sebe i biti sve što poželi. Alisa u Zemlji čudesa predstava je o strahu od odrastanja kakvo nam nameće društvo. “Nemoj maštati”, “Nemoj biti drugačiji”, “Nemoj se smijati”, “Uklopi se”, “Ponašaj se”, “Nemoj misliti”, “Nemoj plakati”, “Nemoj biti radoznao”, “Budi pristojan”, “Pazi što govoriš”, “Pazi kako izgledaš”, samo su neke od naredbi u svakodnevici odrastanja. Takve zabrane rezultiraju strahom od odrastanja kao gubitka sebe. Alisa je odlučila reći NE svim tim zabranama i suočiti se s posljedicama takve odluke. Njezino putovanje kroz Zemlju čudesa predstavlja borbu za sve ono što ona želi (p)ostati.
Tamara Kučinović i Ivana Đula
Lewis Carroll / Ivor Martinić
ALISA U ZEMLJI ČUDESA
Redateljica: Renata Carola Gatica
Dramaturginja i animatorica lutaka: Tamara Kučinović
Dramaturginja i asistentica redateljice: Ivana Đula
Scenografi: Igor Vasiljev i Isidora Spasić
Kostimografi: DECKER+KUTIĆ
Skladatelji: Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle
Oblikovatelj scenskog pokreta: Staša Zurovac
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Glume:
ANĐELA RAMLJAK: Alisa
BARBARA PRPIĆ: Hrabra Alisa
MARICA VIDUŠIĆ: Mudra Alisa
TINA ORLANDINI: Osjećajna Alisa
RAKAN RUSHAIDAT: Bijeli Zec, Ožujski Zec
DADO ĆOSIĆ: Ludi Klobučar, Kuharica
EDVIN LIVERIĆ: Vojvotkinja
MATEO VIDEK: Lažna Kornjača
ROBERT BUDAK: Galeb
VEDRAN ŽIVOLIĆ: Kralj, Kornjučo
SRETEN MOKROVIĆ: Gusjenica, Puh
PETAR LEVENTIĆ: Kraljica
Inspicijentica: Milica Kostanić
Premijera: 18. studenoga 2017.
Fotografije Marka Ercegovića /ZKM
