Autorica:
Katarina Butković
[email protected]
Trešnjevka, Trešnjevački mališani, Zlatko Kubik – između svega vrijedi znak jednakosti, jer Zlatko kaže da nema kvarta do Trešnjevke, nema ulice do Končareve, danas Ozaljske, i nema do Trešnjevačkih, danas Zagrebačkih mališana.
A Mališani napreduju. U Zlatkovom džepu je 26. nosač zvuka i s ponosom kaže da je na njemu, kao i na prijašnjima, pjesma o Zagrebu. Najnovija se ne zove “Zakaj volim Zagreb”, nego” Volim Zagreb”.
– A tko ga ne bi volio? – kaže Zlatko. – Ima sve: predivnu arhitekturu, trgove, Jarun, gdje veslam s najmlađim sinom, Sljeme.
Kad smo kod Sljemena, malo je zastao.
| Zagrebački mališani pjevaju uživo Zamolili smo Zlatka Kubika da nam ispriča barem jednu anegdotu koja mu se dogodila s djecom: – Za ovo što se dogodilo kriva je voditeljica. Imali smo nastup i po rasporedu je trebala pjevati djevojčica. No, voditeljica je najavila pjesmu gdje solo dio pjeva dječak. Što sam mogao nego iz reda, da nitko ne vidi, izvući dječaka. On se odlično snašao i otpjevao pjesmu kao da se ništa ne događa. Sve je ostalo neprimijećeno. To je i odgovor onima koji ne vjeruju da pjevamo uživo. |
– Znate, nešto ću vam reći. Sramota je da Zagreb nema žičaru. Ne poznajem ni jedan grad s planinom u zaleđu, a da je nema. Pogledajte Sloveniju, svako selo je ima. Zašto ne bi stariji ljudi koji ne voze aute gore išli žičarom, zašto ne bismo svi mi, jer pogled iz kabine je puno bolji nego iz automobila?
Zlatko Kubik želio bi unaprijediti kvalitetu života svojih sugrađana, prije svega u njihovim kulturnim potrebama.
– Građani su željni kulture, za što su dokaz Noć kazališta i Noć muzeja, kad su mnogi pohrlili prema tim ustanovama. Mislim da su visoke cijene razlog zašto ih sve manje ide na predstave i u muzeje.
Zlatko se rodio i odrastao na Trešnjevci, u Končarevoj, danas Ozaljskoj ulici. Uvijek je volio okupljati djecu i praviti priredbe, pa su tako nastali i Trešnjevački, danas Zagrebački mališani. Ideja mu je sinula dok je promatrao audiciju za dječji zbor, gdje ni jedno dijete nije znalo otpjevati dječju pjesmicu, nego nekakav šlager. Odlučio je da će on biti taj koji će ih učiti pjevati dječje pjesme.
Kasnije su svi htjeli pisati baš za djecu, a najviše Špišić, Kabiljo, Dedić, Britvić itd. Dječji zborovi su nicali kao gljive poslije kiše. Njihovim čestim priredbama priskakale su i tatini kolege, glumci Đani Šegina, Zvonimir Habijanec, Mirjana Dančuo i Joža Šeb i tako su oduševljavali cijeli kvart. Od skupljenih priloga išli su na kolače. Kubik je osnovao i prvu glazbenu školu na Trešnjevci, “Rudolf Matz”, gdje je i danas profesor.
Zašto je odabrao baš rad s djecom? Djeca su neiskvarena, iskreno se raduju i negoduju. Kroz Zagrebačke mališane prošlo ih je u 32 godine oko pet tisuća. Održali su tisuće koncerata, a na koncertima su sudjelovala i djeca koja plesnim koreografijama prate njihove pjesme. Sad ih je 110, a audicije se kao i uvijek održavaju dvaput u godini.
Mališani sa svojim umjetničkim voditeljem pripremaju tradicionalni koncert u “Vatroslavu Lisinskom” za Sv. Nikolu, promociju posljednjeg albuma “Ljubav iz vrtića”, 15. svibnja i snimanje CD-a na engleskom za EU. Zlatko Kubik, zajedno s Mališanima, dobio je Nagradu grada Zagreba i odlikovan je Ordenom reda Danice Hrvatske s likom Antuna Radića.
