Prije točno 5 godina, 9.07.2013. preminuo je Željko Malnar, zagrebačka legenda, čovjek ispred svog vremena kojeg su neizmjerno voljeli kao poštenog i pravednog pustolova i medijskog pionira, ili mrzili kao bahatog pijanicu, prostaka i anti-državnog elementa. Prvi je kod nas isfurao filozofiju „pile naopako“ s dozom „kralj je gol“ spike, format za male ekrane ispod granice dobrog ukusa i legitimnost samoproglašavanja predsjednikom samoproglašenih republika. Jedan stvar je sigurna, što god je radio, radio je to sa srcem, mudima i mozgom. Prototip njuški iz filmova i stripova koji su dominirali od prve do zadnje stranice. Prava old school faca kakvih ima sve manje. Željko Malnar točka.
Indolog, vođa pustolovnih ekspedicija i autor TV emisija
Za vrijeme studija medicine i zoologije kao dvadesetogodišnjak kreće na svoju prvu ekspediciju u Peručicu (jedinu prašumu u Europi na granici BIH i Crne Gore), počinje se zanimati za indologiju i odlazi u New Delhi gdje završava studij na filmskom odjelu na Indian Institute of Mass Communication. Nastavlja živjeti u Indiji (10 godina) od kuda kreće na česte ekspedicije po Aziji gdje radi reportaže i dokumentarne filmove koji se prikazuju na Zagrebačkoj televiziji. Proučava indijsku filozofiju uz vodstvo poznatog filozofa Swami Shama, susreće se sa Sai Babom i uz našu telku radi i za neke strane kuće (Don Charnon, Canadian film). Nakon povratka u Zagreb, u drugoj polovici sedamdesetih vodi ekspediciju za Zagrebačku televiziju pod nazivom „Put na Istok“ s kojom postiže veliki uspjeh i postaje cijenjeni TV autor. Osamdesetih dobiva titulu „zapovjednika profesionalnih ekspedicija“, te počinje raditi za američku kompaniju Tropic Ventures za koju vodi veliku ekspediciju pod nazivom „Around the tropic world“ (1983. – 1986.) s koje je nastala dokumentarna serija pod nazivom „Journey to other worlds“. Malnar je autor više od 70 dokumentarnih reportaža i filmova iz Azije, Oceanije, Srednje i Južne Amerike. Uz snimanje Malnar je na svojim putovanjima proživio dogodovštine za tisuću običnih života. Rušio je granice i otvarao mnoga zatvorena vrata. Na rubu nemogućeg.
Vjerovali ili ne?
Jedini je stranac nosilac titule seuli (poglavice koji govori) polinezijske države Zapadna Samoa i nositelj ključeva grada Forth Wortha u Dallasu u američkoj državi Teksas koje je primio od tadašnjeg gradonačelnika. U Damasku ga je primio predsjednik Hafes-al-Asad, u Libanonu glavni tajnik Hezbollaha Abbas al Musawi (koji je deset dana kasnije ubijen u akciji IDF-a), susreo se i sa zapovjednikom palestinske militantne organizacije 13. rujan Munir Maqdahom. Malnar je halucinirao na himalajskim gljivama, prošao pustinju Dašt-i-Margo (Pustinju smrti u Afganistanu), tražio Stakleni grad na Tibetu, prejedrio Atlantski ocean i hodao džunglama Šri Lanke i Amazone. Bio je ovisnik o brzini, motorima i automobilima, vozio je natjecateljske utrke. Suautor je putopisa s elementima filozofije „U potrazi za staklenim gradom“ (1986.) čija su sva tri izdanja rasprodana (iako su se dijelovi knjige, kao i dio njegovih pustolovina osporavani kao neistiniti).
Devedesetih uvijek kontra
Pred početak rata sudjelovao je u osnivanju „Stranke Jugoslavena“ kako bi provocirao one koji su preko noći postali veliki Hrvati i vjernici (zbog toga su ga kasnije često etiketirali kao Jugoslavena i komunista). Udarao je tešku kontru u teškim vremenima ne iz političkih uvjerenja, nego iz polu-zajebancije kako bi provocirao, držao moralnu vertikalu ludilu devedesetih.
Na svoje zadnje veliko putovanje „Put Aleksandra Velikog“ krenuo je 1991. godine uz plan da jašući na konju (na kraju dvadesetog stoljeća) stigne iz Zagreba preko 13 država do Indije. Putovanje nije završio, nakon 8 mjeseci jahanja došao je do granice sa Saudijskom Arabijom gdje je saznao da mu je umrla majka nakon čega se vratio u Zagreb.
Godinu dana nakon prvog Jerry Springer showa i sedam godina prije prvog Big Brothera, Malnar je na lokalnoj televiziji OTV-u pokrenuo Nightmare Stage, kontroverzno kontradiktorni anti-talk show u kojem su anonimci, kvartovski redikuli s društvene margine, dobivali medijski prostor i preko noći postali poznate osobe. Manipulacija medijima, ismijavanje ljudske gluposti, kritika režima, licemjerja, konformizma i malograđanštine prštala je iz svake emisije.
U svojim emisijama Malnar je davao prostor onima koji su u to doba bili nepoćudni, govorio je o temama koji su drugi izbjegavali, svima je davao mogućnost „valjanja u blatu“ radi veće popularnosti. S druge strane trpio je kritike kako iskorištava hendikepirane osobe, promovira vulgarnost i širi rasizam. Njegovi govori (često u pijanom stanju na kraju emisije) ušli su u legendu i dan danas se citiraju i pregledavaju na YouTubeu.
Emisija o ničemu
Noćna mora koja je temelje vukla iz Seinfelda – serije o ničemu, postala je toliko popularna da je postala dio subotnje večeri između 23h i sitnih sati svih noćnih ptica koji su hvatali signal OTV-a. Svih noćnih ptica koji su kužili (ili nisu kužili) produkcijski jeftinu emisiju u kojoj se uživo pilo, psovalo, vrijeđalo, skidalo, pjevalo i tuklo punih 18 godina.
Ševa, Jaran, Laki, Remzo, Braco, Slađana, Stankec i Anđa ušli su popularnu kulturu, anegdote i viceve, a Dennis Rodman, Spajić, Marić, Vuco, političari, ministri, tajkuni, pjevači i razne wannabe persone prodefilirali su kao gosti u studiju koji je izgledao kao iz Alan Forda. U međuvremenu Malnar je proglasio nezavisnu Republiku Peščenicu i sebe predsjednikom, ostalo je legenda.
Noćna mora se prestala prikazivati 2010. godine, u doba kada je Malnar već ozbiljnije osjećao bolest pluća (cijeli je život pušio cigaretu za cigaretom, usprkos opasnoj bolesti pluća koju je prebolio u srednjim godinama nakon jedne ekspedicije na Tibet). U Malnarovoj 70. godini ugasio se život koji pri zadnjem pogledu unazad širi lagani osmijeh na lice. Ultimativna pobjeda carpe diem filozofije John Keatinga iz „Društva mrtvih pjesnika“. Make your life extraordinary! Po njegovoj želji pepeo mu je prosipan u Jadran.
