Vještice u Zagrebu

Servus!

Za ovotjedno druženje pripremil sam jednu temu, za koju se nadam da će vam bit zanimljiva. Tema je – vještice u Zagrebu.

Svi znamo tko su vještice, ali znate li nešto o vješticama u svijetu tijekom srednjeg vijeka? A o ”našim” vješticama iz Zagreba, u to doba?

Poznato je da su u svijetu prva suđenja vješticama započela još u 13 st., dok je prva vještica osuđena u Zagrebu 1360. Tada vještice, iako osuđene za vještičarenje, nisu za kaznu bile ni mučene, ni spaljivane na lomači.

Tek u 15. st, kada je 5. prosinca 1484. papa Inocent VIII  (ime Innocent znači nevin, a usput da spomenem – imao je šesnestero djece s različitim ženama), izdal bulu „Summis desiderantes affectibus“, kojom se dozvoljavao progon vještica, počinju stravični progoni i mučenja. Bula je kasnije tiskana u najzloglasnijoj knjizi u povijesti čovječanstva „Malleus Maleficarum“, čiji su autori Heinrich Institorisa i Jakob Springer.  Knjiga ima više od 800 stranica, i u detalje opisuje razne načine mučenja. Prvi put je tiskana 1487.godine i nazvana je „Udžbenik“ ili „Biblija“ protiv vještica. Iako prepuna mučenja i ostalih strahota, prodana je u velikom broju primjeraka, pa tako danas ima gotovo sto izdanja.

Odluka crkvene sinode (sinoda – sabor crkve koji donosi odluku o važnim crkvenim pitanjima), od 1. kolovoza  1611. godine o obveznom propovijedanju protiv čarobnjaštva i vještica, koju je Hrvatski sabor 25. listopada iste godine potvrdil (potvrda znana kao „Arti-kuluš“), daje podršku progonu i mučenju vještica na našim prostorima. Rezultat te odluke je  još veći broj mučenih i pogubljenih kao vještica, većinom žena. Kroz povijest, poznati su i slučajevi muškaraca koji su doživjeli istu sudbinu.

U Zagrebu je, po spisima, poznato da je na Griču bilo 326 uhvaćenih i pritvorenih, a od toga ih je 106 optuženo. „Vještice“ su nakon uhićenja držali zatvorenima i mučili u kuli Kamenitih vrata, zbog čega je i danas vidljiv buzdovan na vrhu koji „tjera“ vještice, kako ne bi pomogli prijateljici da pobjegne. Oni koji su bili optuženi na smrt, bili su odvedeni na Tuškanac (tam’ di je danas kino), gdje su se izvršavale smrtne kazne. Tada su taj dio grada Zagrepčani zvali Zvedišće. Na crkvenom Kaptolu je bilo 26 pritvorenih, a od toga  12 optuženih.  Smrtne kazne su se provodile kraj bedema, koji je tada okruživao katedralu (negdje gdje je danas kip B.D. Marije).

Postojale su dve smrtne kazne: lakša i teža. “Lakša“ kazna je bila odrubljivanje glave, dok je ”teža” bila živo spaljivanje. Postoje, ali su iznimno rijetki, slučajevi da optuženi izbjegne smrtnu kaznu. Da bi vještica bila oslobođena kazne za nju je morala garantirati jako ugledna, važna i utjecajna osoba. Postoji tako legenda o jednoj „zagrebačkoj vještici“, koja je oslobođena kazne jer se krvnik zaljubil u nju, te je kao važna osoba garantirao ženidbom, na što je ona pristala, te je tako bila i oslobođena.

U Hrvatskoj se ovom temom prvo bavio Ivan Tkalčić, koji je 1892. godine napisao knjigu „Izprave o progonu vješticah u Hrvatskoj“ u kojoj opisuje 28 procesa. Njegov rad su kasnije nadopunjavali E.Laszowski, V.Kučinić, R.Horvat, V.Bayer i drugi.

Pitanje je, do kada bi progon vještica trajao da Marija Terezija nije 26.ožujka 1756. godine izdala naredbu da se prije izricanja presude moraju svi dokazi dati njoj na uvid, pa će ona odlučiti o sudbini optužene. Tako je „Križevačka vještica“ Magdalena Logomer, „zaslužna“ što je u Hrvatskoj prekinut lov na vještice. Ona je kao optužena da je vještica, na zahtjev Marije Terezije, dovedena u Beč gdje je kraljica htjela vidjeti njezin slučaj. Kraljica je poništila optužbu i oslobodila Magdalenu. Hrvatsko pravosuđe odlustalo je tada od daljnjih progona jer su komunikacija s kraljevskim dvorom i transport optuženih previše koštali. Iako se službeno odustalo od progona, bilo je i kasnijih slučajeva gdje je običan puk sam „sudil“ i spaljival vještice.

Naša najpoznatija vještica je Barica Cindek u koju se zagledao pohotljivi i nezajažljivi gradski notar Lacko Sale. Smrtno uvrijeđen što se njemu, uglednom građaninu i moćniku, obična piljarica usuđuje dati košaru, spletkama postiže da se Baricu optuži da je vještica. Njen je slučaj opisala M.J. Zagorka u svom ciklusu romana „Grička vještica“, proučavajući taj slučaj kak bi ga što vjerodostojnije prijenjela u svoj roman. U Zagorkinom ciklusu je i knjiga pod naslovom „Malleas Maleficarum“ (nazvana po najzloglasnijoj knjizi koju sam gore spomenul), u kojoj opisuje njeno mučenje. Barica je spaljena na Zvedišću 4. rujna 1743.godine.

Ivan Brnčić