Autor:
Dr. sc. Petar Kurečić
Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije iz Zagreba
Prvi korak dekoncentracije Zagreba i velikih hrvatskih gradova
Grad Zagreb treba posebnu vrstu prostornog saniranja, koja se odnosi na suburbanizaciju i dekoncentraciju funkcije rada izvan granica samog grada, kako bi se odteretila prometna infrastruktura, a sam grad počeo “lakše disati”.
Jednako vrijedi i za ostale velike gradove u Hrvatskoj, a posebice one na obali (Rijeka, Pula, Zadar, Split, Dubrovnik) čiji su prostorni i prometni kapaciteti izrazito preopterećeni, a gdje poseban problem predstavlja i opterećenje u turističkoj sezoni.
Poreznim opterećenjima i rasterećenjima treba stimulirati preseljenje velikih industrijskih, proizvodnih pogona izvan granica velikih gradova. Općenito, funkcija rada treba što više biti locirana izvan gradskih jezgri, osim djelatnosti koje su zbog svoje funkcije vezane uz gradsku jezgru. Razina razvoja prometnih sustava naših velikih gradova daleko je ispod one koja može omogućiti optimalno funkcioniranje gradova na principu: „život u predgrađu (suburbijima) – posao u centru“. Faza suburbanizacije i dalje će teći, ali je ključno je stimuliranje što većeg preseljenja funkcije rada na periferiju velikih gradova te stimuliranje razvoja manjih gradova i ruralnih prostora čime se zaustavlja egzodus u velike gradova gdje opet prednjači Zagreb.
Drugi korak dekoncentracije Zagreba i velikih hrvatskih gradova
Uravnoteženim regionalnim razvojem, prvenstveno kroz poticanje razvoja prostora koji su najmanje razvijeni i najviše trpe egzodus stanovništva treba stvoriti preduvjete za smanjivanje emigracije u velike gradove.
Ključno je stvaranje barem podjednakih prilika za nalaženje odgovarajućeg zaposlenja u manjim gradovima i naseljima, kao i veća dnevna mobilnost stanovništva, kako bi se smanjio broj trajnih preseljenja.
Ovime bi se postiglo smanjivanje egzodusa iz slabije razvijenih, uglavnom ruralnih krajeva i istodobno smanjio populacijski pritisak na hrvatske gradove, a posebice na veće gradove i glavni grad.
Dobio bi se dvostruki pozitivan učinak: smanjivanje demografske pustoši najvećeg dijela hrvatskog teritorija uz zadržavanje mogućnosti razvoja većeg dijela teritorija i smanjivanje koncentracije i zagušenja u gradovima.
Naravno, sve su ovo procesi koji se tiču strateškog planiranja razvoja Hrvatske i imaju dugoročni doseg. U prostornom planiranju i politici regionalnog razvoja, rezultati mogu biti vidljivi tek nakon više godina.
Konkretni učinci procesa dekoncentracije na život stanovnika Zagreba, ali i zagrebačke okolice (prstena) bilo bi smanjivanje zagušenja samog grada. Ono bi bilo ostvareno kroz smanjivanje pritiska na infrastrukturu čiji su kapaciteti daleko manji od potreba o čemu svjedoče svakodnevne prometne gužve koje stanovnicima Zagreba neprekidno otežavaju život), smanjivanje cijena nekretnina, smanjivanje pritiska na dječje vrtiće i škole (zbog smanjenja doseljavanja mladog stanovništva iz ostatka Hrvatske). Ne treba zanemariti ni pozitivno ekološke aspekte koji bi se ponajviše odrazili u smanjivanju zagađenja zraka od automobila, no to je problem na koji i sam Zagreb može daleko više utjecati, ali nažalost to ne čini.
_____
Pročitajte prethodne članke o ovoj temi:
Razmjeri razlika u razvijenosti regija Hrvatske
Prijeko potreban uravnotežen regionalni razvoj
Dekoncentracija Zagreba i velikih hrvatskih gradova: svrha i kako je potaknuti