Zagrebačka poliklinika TIM DENT Miličić posluje već osam godina. Okupljaju specijaliste iz različitih grana dentalne medicine, a mi smo razgovarali sa suvlasnicom, dr. Tamarom Žajom Miličić.
Kako se razvila Vaša ljubav prema stomatologiji?
Odmalena sam sanjala o liječničkom pozivu. Odrastajući, želja za liječenjem ljudi nije nestala, samo se usmjerila na uže područje medicine – stomatologiju. Kako je stomatologija dosta širok pojam te pokriva mnoga područja, željela sam se specijalizirati za određenu granu dentalne medicine. Specijalizirala sam stomatološku protetiku. Ona istovremeno pacijentima omogućuje funkciju zagriza i postizanje određene razine estetike osmijeha. Ulazeći dublje u tu granu, ona me potpuno opčinila i danas je moj fokus djelovanja usmjeren upravo na to područje. Za mene vrijedi ona poznata misao: „Izaberite posao koji volite i nećete morati raditi ni jedan jedini dan u životu”. Ja sam zaista odabrala raditi ono što jako volim, sretna sam i ispunjena osoba u profesionalnom životu.
S kojim ste se sve izazovima susretali u razvoju dosadašnje karijere?
Fakultet je prvi izazov moje stomatološke karijere, a nakon toga specijalizacija. Ipak, držim da je najveći izazov od svega bio, a što smo uspješno odradili suprug Marko Miličić i ja zajedno, otvaranje vlastite dentalne poliklinike u Zagrebu 2013. godine. Cilj nam je bio okupiti specijaliste iz raznih područja stomatologije na jednom mjestu, oformiti vlastiti laboratorij i tim zubotehničara te RTG odjel, kako bismo pacijentima omogućili da sve što je vezano dentalnu terapiju mogu dobiti u našoj poliklinici i ne gubiti vrijeme tražeći na drugim mjestima rendgen za snimanje zubi, kirurga i slično.
Izazov je bio stvoriti kvalitetan kolektiv. Krenulo nas je četvero, a s godinama smo narasli i danas nas ima tridesetak. Kako bismo bili konkurentni na tržištu, novi izazovi u ovim godinama su nova tehnologija, nove metode liječenja i cjeloživotno educiranje jer nam je kvaliteta usluge prioritet. Zbog širenja poslovanja preselili smo se u novi, veći prostor pa je i to svojevremeno bio veliki izazov.
Trebam li naglašavati posebno da je od prošle godine najveći izazov, kao i svima ostalima, standardno poslovanje. Pandemija nas je sve na jedno vrijeme zatvorila, usporila poslovne planove, zaustavila neke projekte, natjerala nas da promijenimo politiku i način poslovanja te se prilagodimo trenutku. Neke smo ciljeve odgodili, a neki novi su se izrodili. To je tako, ne možete iz svoje kože, pa i cijeli svijet je u istoj situaciji. Ja nisam osoba koja se mnogo žali, već gledam da izvučem ono dobro i pozitivno iz svake situacije i realno gledam na stvari. Važno nam je bilo prilagoditi se novonastaloj situaciji za nastavak poslovanja.
Negdje smo pročitali da kod tretmana keramičkim ljuskicama nudite mogućnost svojevrsnog ‘preview-a’ budućeg osmijeha. Objasnite nam pobliže o čemu je riječ?
Dobro ste pročitali. Danas je moguće vidjeti krajnji rezultat, vaš budući osmijeh, prije nego što se uopće krene u stvaranje novog osmijeha. Ako pacijent nije siguran ili si ne može predočiti kako će protetski rad izgledati u njegovim ustima, primjenjujemo digitalnu simulaciju budućeg osmijeha. Svjesni činjenice da je čovjek prije svega vizualno biće, omogućujemo mu da u vrlo kratkom vremenu, vidi kako bi mu pristajao osmijeh koji smo kreirali samo za njega. Tada ga on može odobriti ili ne, što u svakom slučaju smanjuje financijske troškove i vrijeme za izradu rada, koji bi mu se bez simulacije najvjerojatnije izradio, a on možda ne bi bio zadovoljan. Ovakav je način po meni najbolji put do zadovoljnog pacijenta jer on je ta osoba koja se mora živjeti s novim osmijehom. Kad pacijent odobri ono što mu je predočeno, tada znamo da je to sigurno i krećemo sa stvaranjem novog osmijeha.
Koju vrstu četkice za zube preporučujete i zašto?
Dakle, četkica je obavezna stavka kućanstva, broj 1 pribor za oralnu higijenu. Slijedi je pasta za zube koja se ne pjeni mnogo. Ova kombinacija je poželjna jer četkica odstranjuje plak mehanički, dok pasta to radi kemijski.
Najbolje su četkice s mekanim vlaknima, a preporuka je da se mijenjaju svaka tri mjeseca zbog nakupljanja kolonija bakterija na njima. Ako ste bolesni ili se četkica istroši, a vlakna joj se rascvatu, zamijenite je i prije. Savjetujem da nabavite četkicu mekanih vlakana jer takvom četkicom nećete ugroziti caklinu zuba ni iritirati zubno meso. Preporučujem električnu četkicu za sve one koji ne četkaju pravilno zube.
Zapamtite, oralna higijena kreće od četkice za zube! Još ću vam dati jedan vrijedan savjet kada je četkanje zubi u pitanju. Preporučujem četkanje zuba pola sata nakon obroka jer se tako čuva zubna caklina.
Imate dentalni laboratorij i RTG odjel u sklopu poliklinike. Koliko vam to olakšava svakodnevni rad s pacijentima?
U odnosu na nekada, dok nismo imali RTG odjel, razlika je ogromna. Ne samo da olakšava i ubrzava rad nama kao struci, nego je to i veliki benefit za pacijente jer ne moraju ići drugdje tražiti zubni rendgen da bi snimili zube. Kada smo nabavljali uređaj za snimanje, tražili smo posljednju generaciju uređaja jer oni mogu snimati sve – od pojedinačne snimke zuba, ortopana, dakle od 2D snimaka do CBCT-a, 3D snimke zuba, a uz minimalne doze zračenja. Kako bismo osigurali sve etape novog osmijeha pod jednim krovom, oformili smo vlastiti, digitalni stomatološki laboratorij. Tu smo također uložili u novu tehnologiju koja zubotehničarima omogućuje precizniji rad jer protetski rad mora zadovoljiti dva cilja – funkciju i estetiku. Imati vlastiti laboratorij znači uštedjeti vrijeme i stomatolozima i pacijentima. U slučaju eventualnih sitnih korekcija na protetskom radu, nakon probe naši zubotehničari odmah mogu napraviti popravke dok je pacijent još u ordinaciji. Oba odjela, RTG i laboratorij, jako nam olakšavaju rad.
Kako se osjećate na kraju radnog dana i o čemu razmišljate?
Moj radni dan počinje dosta kasno, obično sam u popodnevnoj smjeni. O čemu razmišljam na kraju dana? To ovisi kakav je bio radni dan. Znate, kao i svi, imam i lakših i stresnijih radnih dana. Nakon stresnog dana, najbolje se opuštam u krugu obitelji. Dijete mi uvijek vrati energiju i osmijeh na lice, a tada sve što je vezano za posao ostavljam po strani.
Kada imamo završnu fazu u rađanju novog osmijeha, a to znači posljednji dolazak pacijenta u ordinaciju i predaju protetskog rada, veselim se sreći na licu pacijenta i još dugo toga dana razmišljam o tome kako sam odabrala pravo zanimanje jer ono je mnogo više od toga, ono je poziv, poziv koji ljudima vraća zdravlje, osmijeh, samopouzdanje i sreću.
