Olimpijska pobjednica progovorila o planovima za sezonu.

”Ovo je definitivno moja najbolja sezona. Sezona u kojoj sam osvojila sve što sam mogla unatoč činjenici da sam početkom godine zaradila ozljedu leđa. Srećom rezultati nisu izostali što mi daje dodatni, veliki motiv za novu sezonu”, rekla je Sandra Perković u osvrtu na sezonu u kojoj je osvojila Dijamantnu ligu, obranila europsko zlato (što nije uspjelo niti jednoj diskašici do sada) te u Londonu postala olimpijskom pobjednicom u bacanju diska.

Ipak, unatoč sjajnim rezultatima, točnije rezultatima koji ne mogu biti bolji, to nije bilo dovoljno kada su se dijelile nagrade mjerodavnih saveza. Naime,  u izboru IAAF za najbolju svjetsku atletičarku Sandra nije bila niti kandidat, a EAA je hrvatsku atletičarku svrstala na četvrto mjesto.

„Ne zanimaju me takve odluke“, odlučno je poručila Sandra i dodala: „Moj se život svodi na bacanje diska, da bacim što je dalje moguće, a ne na priznanja. Moj tim i ja znamo koliko vrijede rezultati koje smo postigli, znaju to i naši građani. Za  to mi nije potrebna potvrda“.

Ipak, nakon kojeg trenutka je dodala:“ OK, nije da mi priznanje ništa ne znači, no takvo što je zadnje u nizu prioriteta“.

Nema sumnje, u svojoj kratkoj karijeri Sandra je sve poklonike sporta razmazila. Od 2007. godine redovito na svakom velikom natjecanju vraća se s medaljom oko vrata (izuzev SP-a u Berlinu 2009.) i što je još bitnije – disk baca sve dalje. Naciju je navikla na uspjeh, sljedeće godine u Moskvi očekuje se naslov svjetskog prvaka.

„Pritisak nema utjecaja, što je veći ja sam bolja. Nikada ne padam pod pritiskom, znam da se od mene mnogo očekuje. Bit će to veliki „fajt“ s Ruskinjom Darijom Piščilnikovom (srebrna na OI, op.a.). Nadam se da će svi uživati, cilj mi je baciti disk 70 metara, nadam se da će na kraju biti sve OK.

Ukoliko osvoji naslov svjetske prvakinje, s nepune 23 godine Sandra će u vitrini imati sve titule koje može osvojiti. No, ne brine se za to, tek hladno poručuje „slijede nova natjecanja, nastavak sezone“…

„Volim svoj sport, pobjede, priznanja. Postanem li svjetska prvakinja neće nestati motiva za natjecanjem, karijera se nastavlja, dolaze nova natjecanja, sezona se nastavlja. No, daj Bože da osvojim naslov. Janica? Ona je druga priča, ozljede su učinile svoje. Ona najbolje zna kako se njeno tijelo osjećalo. Ona je najbolja…“

Bude li sreće na SP-u u Moskvi imat ćemo dva velika aduta uz Sandru tu će biti i Blanka Vlašić. Svjetla pozornice sad su usmjerena na Sandru koja tvrdi da tu nema rivaliteta, jer sport spaja a ne razdvaja. Odlične su prijateljice koje će se u Moskvi podržavati.

Izvan borilišta Sandra je kao i sve druge djevojke, posvećuje se obitelji i prijateljima, troši vrijeme na sebe i drage joj ljude. Da nije sportašica, kaže, završavala bi studij na PMF-u ili neki faks vezan uz matematiku. „To mi dobro ide. Kao mala željela sam biti profesor matematike“.

Ne sumnjamo da bi i u tome bila odlična, pravi uzor generacijama koje tek dolaze. „Lijep je osjećaj kad vas netko gleda zbog nečeg pozitivnog“. Drago mi je što sam uzor mladima i što mogu pomoći ljudima“.

Ato Markin

 

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here