Servus.
Da vas pitam, kaj napravite sa kemijskom il nalivperom kad vam se potrga? Pretpostavit ću da je odgovor da potrošene bacite i kupite nove. Pitam vas jer danas pišam o jednom zanatu koji je gotovo izumro. Il kak ja takve zanate kod nas zovem – jedinstveni zanati. Kad pričam s nekim, često pitam znaju li da u Zagrebu postoji jedini servis u ovom djelu Europe koji se bavi popravljanjem kemijskih i tehničkih olovaka i nalivpera. U cijeloj Europi ima svega 5 takvih servisera.
Ajmo prvo mali uvod u sam pedmet ovog teksta – olovka.
Revoluciju u pisaćem priboru napravil je Slavoljub Penkala kada je 24. siječnja 1906. patentirao prvu mehaničku olovku, a 31. svibnja 1907. patentira i nalivpero. Svoje izume je uglavnom radio na Trgu kralja Tomislava na kućnom broju 17 gdje stoji spomen ploča. Godine 1911. u suradnji sa Edmundom Mosterom izgrađuje tvornicu pisačeg pribora “Penkala – dioničarsko društvo Edmund Moster i dr” u Branimirovoj (danas je to zapuštena lokacija u kojoj je djelovala tvornica tekstila “Nada Dimić”). Braća Moster su dosta zaslužni za popularizaciju mehaničke olovke jer je Mavro Moster bil zadužen da prezentira olovku po svijetu, a Bernard je 1920. otvorio tvornicu kemijskih proizvoda koja je proizvodila tinte za nalivpero. Danas je to tvornica Chromos.
Tvornica je bila najveća tvornica pisaćeg pribora u svijetu i to od 1914. do 1926. godine. Iako je Penkala umro 5. veljače 1922. tvornici ne opada popularnost i količina poslova. Tek se početkom drugog svjetkog rata gasi, pa u zgradi nekaj kasnije djeluje tvornica tekstila “Nada Dimić”.
Eto, napravil sam mali uvod u povijest Penkale i pisaćeg pribora sa zanimljivim podacima pa sad moremo pisati o današnjem vremenu.
Na Trgu bana Jelačića na broju 15 (najstarija kuća na trgu i kuća jednog od najznačajnih graditelja u Zagrebu – Bartola Felbingera) smjestil se jedan mali servis. Slučajno sam ju otkrio jer nije baš na vidljivom mjestu, jer se nalazi u prolazu. Radionu vodi Boško Varičak Keranović zvan Penkala.
Njegov otac je otvorio tu radnju 1941. i danas se kao i većina malih radiona bori za opstanak. Kad sam ušao u radionu i pitao Boška za mali razgovor, odmah je pristal iako sam došao u vrijeme kad je zatvarao radnju.
Tipično za svaki servis – bilo je tu alata i svakojakog pribora na sve strane, kak mi (po struci sam i ja serviser RTV) velimo – kreativni nered. Rekao je kako je sve manje klijenata i kako ne zna koliko će još dugo radiona raditi. Spomenuo mi je da mu donose toliko vrijedne penkale koji se vrednuju u tisućama eura. Uglavnom budu to strani klijenti koji dobe takav skupocijeni poklon pa kad im se potrga ili zašteka, a nema smisla baciti ih.
Za svoj rad je dobio mnoga priznanja od kojih je izdvojio i priznanje od Juana Antonia Samarancha (predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora od 1980.-2001.). Dobio je i domaća priznanja za jedan od najinovativnih suvenira, jer danas je pribor Penkala jedan od najčešćih poklona u poslovnom svijetu.
Penkale danas proizvodi “TOZ Penkala – Tvornica olovaka Zagreb d.d.”. U ponudi imaju nalivpera i kemijske koje na sebi imaju 14 i 18 karatno zlato.
Penkala je i nagrada “Zlatna penkala” koja se od 2004. dodjeljuje stranim turističkim novinarima koji su pisali o Hrvatskoj i na taj način promovirali Lijepu našu. Pobjednik dobiva plaketu i pribor Penkala.
Ivan Brnčić
