Još od najranijeg djetinjstva Martićeva ulica za mene je bila “ona siva, ružna ulica gdje su samo autodijelovi”. Ako se sjećate, ova je ulica bila poznata po tome što su se na svakih 15-ak metara nalazili dućani s autodijelovima, a bilo je tu i autosalona (znam jer smo tu jednom kupili auto).
Da stvar bude gora, moji su ovom ulicom uvijek voljeli šetati nedjeljom, što nikako nema smisla jer dućani nisu radili pa si onda izvana uglavnom gledao hrpu autodijelova koji također nisu imali baš puno smisla.
Tek mi je nedavno prošlo kroz glavu da Martićeva više ni približno nije ono što je bila. Dućana s autodijelovima na svakom koraku više nema, što ne ističem kao dobru stvar, ali jednostavno je tako, no zato je otvoreno mnoštvo lokala drugačijeg tipa koji su u potpunosti promijenili vizuru ove ulice u samom centru grada.
To da se na svakom koraku nalazi nekakav kafić nije ništa novo za Zagreb, ali zanimljivo je da su kafići u Martićevoj, ili njenoj neposrednoj blizini, pomalo već i kultni.
Tu primarno mislim na Booksu, Divas i Blok bar (u Tomašićevoj). Kao gljive poslije kiše niknuli su i dućani mješovitom robom pa se doslovce “zblesirate” birajući hoćete li u Prehranu, Billu, Dionu, Konzum ili možda Garden (organska hrana), a što bi ulica bila bez nezaobilazne pekarne Dubravica.
Osim već poznate vinarije Šafran, nedavno je na početku Martićeve otvorena i vinarija Vivat fina vina, a tu je i zanimljiv izbor restorana koje svi već znaju – The Oscars i Zlatna školjka. Puno je veća gužva, življe je i moram priznati da Martićeva konačno više nije ona siva, ružna, depresivna ulica kojom ću prošetati samo ako baš moram.
Još kad svane sunce… milina
Napomena: tekst prvotno objavljen u časopisu Zagreb.hr/broj 90/studeni
