Čuli ste za Ilički maraton i za njegova malčice izmijenjena pravila od pravog maratona? Maraton koji nije maraton urbana je zagrebačka legenda i prvi oblik pub crawla u Zagrebu koju generacije frajera (i poneka frajerica) spominju s poštovanjem i povremeno se upuštaju u izazov.
Pravilo je jednostavno: nakon starta sa zadnjeg broju u Ilici (Ilica 530, Vrapče) u svakoj birtiji s desne strane mora se popiti malo žestoko piće (0,03l) po želji s minimum 30% alkohola, a u svakoj s lijeve strane bilo koja mala piva (0,3l). I tako duž Ilice sve do Ilice 1 tj. Trga bana Josipa Jelačića.
Pravila Iličkog maratona koja se usmenom predajom navodno prenose od 1989. (iako točnu godinu prve „utrke“ nitko sa sigurnošću ne zna), maraton ograničavaju na 24 sata, dozvoljavaju konzumaciju bilo kakve hrane, kao i spontano povraćanje (ne ono namjerno, izazvano prstom), ali ne dozvoljavaju spavanje po putu. Tako maraton, kojeg samo ime povezuje s onim pravim trkačkim maratonom, već godinama predstavlja izazov među muškarcima koji se hvale da mogu puno popiti. Nitko nikada nije završio Ilički maraton i došao do cilja, a vjerojatno će tako i ostati. Broj ugostiteljskih objekata duž rute maratona mijenjao se tijekom godina, trenutno se u Ilici nalazi oko 40 kafića, birtija, barova s lijeve i 40 s desne strane, broj koji sasvim jasno govori zašto nitko nikad nije završio maraton. Navodno postoji i stari rekord jednog natjecatelja koji je došao do Britanca (Ilica 70), rekord koji još uvijek stoji.
Po pisanim tragovima maraton se zadnji put službeno održao 2007. i 2014. kada su se grupe ljudi organizirane preko foruma zajedno uputile u natjecanje. Ali naravno nitko točno ne zna koliko je manjih grupa entuzijasta prije i poslije tih godina odigralo Ilički maraton i nastavilo tradiciju prve verzije pub crawla i najčudnijeg maratona na svijetu.
