Anketa: Političke stranke o cjeloživotnom obrazovanju odraslih!

Prema dostupnim podacima Eurostata sudjelovanje odraslih hrvatskih građana u cjeloživotnom učenju još se dodatno spustilo tako da je Hrvatska trenutno ispod razine gotovo svih EU članica, a čak smo i ispod zemalja poput Makedonije.

Predizborna kampanja zahuktava se punom parom. Hrvatske stranke pitali smo:

1. Kako su se, u svojim strateškim izbornim programima posvetili problemu obrazovanja odraslih? KONKRETNO, u slučaju pobjede na izborima što bi učinili po pitanju  nove Strategije obrazovanja odraslih?
2. Koje su to skupine odraslih u koje se ponajviše isplati ulagati kako bi se podigla konkurentnost radne snage, prevenirali mogući budući problemi i zadovoljile potrebe poslodavaca ili budućih investitora?

Odgovore prenosimo u cijelosti. Koliko je tko bio konkretan te hoćemo li se nakon izbora pomaknuti s mrtve točke zaključite sami. Napomena: Hrvatska Demokratska zajednica, Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska narodna stranka nisu odgovorili.

Lista nezavisnog kandidata Milana Bandića. Odgovorila Jelena Pavičić Vukičević, nositeljica liste za II izbornu jedinicu

Kod Strategije obrazovanja odraslih, prije svega, važno je naglasiti kako su u tijeku završne konzultacije o prijedlogu Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO), nakon čega će uslijediti javna rasprava kako bi se prijedlog Zakona mogao uputiti u proceduru donošenja (tijekom 2012.).

Naime, donošenjem Hrvatskog kvalifikacijskog okvira rezultati učenja postignuti u hrvatskim obrazovnim institucijama postavit će se u međusobne  odnose, ali i u odnose na međunarodnoj razini. Time će doći do priznavanja hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu što će rezultirati lakšom zapošljivosti i osobnim razvojem pojedinaca. Također, HKO će omogućiti izgradnju sustava vrednovanja i priznavanja kompetencija stečenih na radnom mjestu i drugim oblicima učenja (neformalno obrazovanje) što je dodatna motivacija za sudionike cjeloživotnog obrazovanja.

Izrazito je bitno uputiti poziv gospodarstvenicima da se aktivno uključe u javnu raspravu o HKO, ali i u stručne skupine koje će djelovati na temelju HKO kako bi se kvalitetno izradili standardi zanimanja i kvalifikacija – ti su standardi temelj za izradu kurikuluma koji će odgovarati stvarnim potrebama tržišta rada odnosno tada će se moći sa sigurnošću utvrditi „koje su to skupine u koje se ponajviše isplati ulagati“. Znat će se, također, koja su nam zanimanja deficitarna, a koja suficitarna i s time uskladiti obrazovanje.

Za mene kao profesora, školnika od izrazite je važnosti aktivnije uključivanje u Program za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning Programme) – program EU-a usmjeren na sve razine obrazovanja i stručnog usavršavanja. Program obuhvaća razdoblje od 2007. do 2013., a za njegovu je realizaciju na europskoj razini osigurano 6,9 milijardi eura. Tu govorimo o razmjeni i suradnji između obrazovnih ustanova, individualnoj mobilnosti učenika, studenata i stručnjaka te njihovo usavršavanje s ciljem što bolje pripremljenosti istih za uspješno sudjelovanje na europskom tržištu rada. Iz Programa za cjeloživotno učenje izdvojila bi jedan od četiri Potprograma – Grundtvig koji je namijenjen organizacijama i pojedincima koji su povezani s obrazovanjem odraslih, korisnicima usluga koje navedene institucije i pojedinci pružaju (odraslim učenicima) te svima povezanima s obrazovanjem odraslih.

Daniel Srb, predsjednik HSP-a

1. Svrsishodno trošenje proračunskog novca temeljna je zadaća učinkovitog proračuna, a tu svako spada i naobrazba odraslih osoba i promjena struke nezaposlenih osoba. Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva inicira promjenu struke ili uvećanje stručne naobrazbe, a Ministarstvo naobrazbe i znanosti  ( Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) organizira i provodi naobrazbu! Time dolazi do sustava „gluhih telefona“, jer je ministarstvo naobrazbe i znanosti potpuno isključeno iz tržišta poslova i potpuno neovisno vodi svoju politiku od Gospodarstva, rada i poduzetništva. Mjere koje je potrebno učiniti su sljedeće.

a.Naobrazba odraslih mora biti dio Ministarstva naobrazbe i znanosti.

b. Zakonski obvezati poslodavce na godišnje prezentiranje planova zapošljavanja Ministarstvu naobrazbe i znanosti, ali i trenutno nedostatne struke na tržištu poslova kako bi se pod hitno otvorili programi za promjenu struku i dodatne naobrazbe. Ministarstvo onda te smjernice mora uključiti u svoje planove.

c. Ministarstvo naobrazbe bi bilo zakonom obvezatno. Sukladno lokaciji poslodavaca, u srednjoškolskim središtima ili veleučilištima  inicirati organiziranje nastave za dopunu naobrazbe u što kraćem roku!

d. Poslodavci bi sudjelovali u snošenju takvih troškova 50%, posebice dio koji bi se odnosio na praktičnu obuku. Zaposlenici iz takvih programa bi bili zakonski obvezatni biti zaposleni kod poslodavca minimalno 5 godina. Naravno, osim u slučaju da poslodavac mora smanjiti broj zaposlenih.

e. Zakonski obvezati pslodavce u uslužnim djelatnostima gdje bi na svake tri godine svi zaposleni bili poslani na stručne tečajeve usavršavanja.

f. Država MORA zakonski propisati „platnu skalu“ za poslodavce i zaposlenike, kako bi nedostatne struke na tržištu poslova bili prihvatljivije za ne zaposlene osobe, a poslodavci moraju biti zakonski obvezatni je provodit.

2. Odrasle osobe bi trebale biti grupirane sukladno svojoj stručnosti, a ne starosnoj dobi, kako je to uobičajeno u nas. Starosna dob je  diskriminatorni pristup perma nezaposlenima i mora se zabraniti traženje poslodavaca za starosnom dobi zaposlenika. Samo i jedinom stručnost mora biti odrednica.

a.    Zato se zakonski mora zabraniti svaki zahtjev poslodavca za određenom starosnom dobi zaposlenika. Nikako na životopise ne stavljati fotografije! Istovjetni pristup treba biti primjenjen i prema spolnoj razlikovnosti! Osobe koje prvi puta traže zaposlenje, a njih je negdje 50 tisuća bez posla, za njih treba organizirati posebne sate stručne obuke kod mogućnih poslodavaca i poslodavci bi bili obvezatni zakonom primati svake godine određeni broj takvih osoba. Stručna obuka bi bila besplatna za ne zaposlene osobe, a troškove prijevoza i hrane na poslu bi pokrio poslodavac. Vrijeme trajanja obuke bi određivalo Ministarstvo naobrazbe i znanosti u dogovoru sa sindikatom poslodavaca.

b.    Poticati „samozaposlenje“ koje je moguće kod računalne struke u obliku tzv. „kućnih ureda“, gdje bi zaposlenici radili od doma.

c.    Posebnu pozornost staviti na osobe koje nemaju praktično iskustvo, ali  struka koje nedostaju na tržištu rada i za te osobe organizirati stručne obuke u radionicama poslova. One moraju biti otvorene na srednješkolskim središtima i veleučilištima ili kod poslodavca ukoliko mu određeni kadrovi trebaju odmah.

d.    Održavati redovite susrete sindikate poslodavaca i Ministarstva naobrazbe, svakih 6 mjeseci oko utvrđivanja postignutih rezultata i budućih smjernica.

Ivana Grljak, SDP:

1.    Obrazovanje odraslih ćemo organizirati i regulirati drugačije no do sada, jer ga smatramo dijelom cjeloživotnog učenja, koje je osobno i društveno najdjelotvorniji način učenja i obrazovanja. Ono, s jedne strane, obuhvaća brojna ‘doškolovanja’, kao npr. učenje stranih jezika, pohađanje muzičke ili baletne škole, fotografskih tečajeva, s druge ono omogućava dokvalifikaciju, prekvalifikaciju, specijalizaciju tokom najkraćeg vremena i za najmanje novca. Ono omogućava u kratkome roku odgovoriti potrebama tržišta rada te znatno povećavati zaposlenost i zaposlenost ljudi. Stoga ćemo cjeloživotnom učenju posvećivati odgovarajuću pozornost.

Organizirat ćemo  mrežu programa za cjeloživotno učenje na svim obrazovnim razinama. a programe, koji će biti teže tome da budu javni, akreditirati tako da budu sukladni redovitom obrazovanju. Izvođenje takvih programa namjeravamo nadzirati.
Obrazovne programe, kako redovite, tako i one cjeloživotnog učenja, planiramo definirati modulima. U programima cjeloživotnog učenja bit će omogućeno savladavati module u dužem vremenu no u redovitom obrazovanju, da ih mogu savladavati zaposleni.
U cjelokupnom obrazovanju, pa tako i u akreditiranim programima cjeloživotnog učenja, spremamo se intenzivno koristiti informacijsko-komunikacijske kanale odnosno omogućiti i koristiti virtualno ili elektroničko učenje, e-learning.

2. Najviše ćemo se angažirati u obrazovanju deficitarnih struka.

Nikola Vuljanić, član predsjedništva stranke Hrvatski laburisti – Stranka rada

1. Obrazovanje odraslih kao permanentni proces prilagođavanja promjenjivim društvenim i tehnološkim uvjetima dio je projekta FLEKSISIGURNOSTI – jednog od temeljnih alata osiguravanja ne stalnosti radnog mjesta već stalnosti zaposlenja. Korisnik fleksibilnosti radne snage je poslodavac, a jamac sigurnosti država. Zato oboje moraju sudjelovati u ostvarenju fleksibilne sigurnosti. Inzistirat ćemo na ugrađivanju obrazovanja odraslih u sveukupni obrazovni sustav. Ono što su danas tečajevi za prekvalifikaciju nezaposlenih treba postati ravnopravni dio obrazovnog sustava. Cilj je što je moguće veći dio radne populacije osposobiti za brzu promjenu ne samo radnog mjesta nego i struke kad je to potrebno, a sve kroz redoviti sustav obrazovanja (odraslih) ne ubrzanim tečajevima sumnjive kakvoće.

2. Ne postoje skupine u koje se isplati ulagati i skupine koje se isplati ostaviti nezaposlenima i izgubljenima. Možda se to isplati jednom dijelu poslodavaca, ali društvu u cjelini sigurno ne. Hrvatski laburisti definitivno se neće zalagati za udovoljavanje privatnih (i partikularnih) potreba pojedinih poslodavaca i investitora novcem poreznih obveznika. To će poslodavci, po našem mišljenju, morati uraditi sami. Obrazovanje SVAKOG građana, čitav život, ljudsko je pravo i ne može se staviti ni u kakvu korelaciju s potrebama poslodavaca i investitora.

Željko Šempera, Hrvatska stranka umirovljenika

1.Pokretanje proizvodnog ciklusa i novo zapošljavanje je temelj programa kukuriku koalicije. U ovo vrijeme velikog broja nezaposlenih to je osnovni preduvjet za izlazak iz krize, odnosno velike nezaposlenosti. Zalažemo se za obrazovanje do prve kvalifikacije, te za cjeloživotno obrazovanje i stvaranje sustava na jednostavan način, uz formalno obrazovanje omogućiti promjenu zanimanja, a onda i veće mogućnosti zapošljavanja. Da bi se to ostvarilo nužna je i promjena Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz posrednika na tržištu rada u središnju državnu agenciju za politiku zapošljavanja i prilagodbu radnika koji traži posao. To treba biti mjesto susretanja obrazovnog sustava, poslodavaca, radnika, kao i lokalnih i regionalnih razvojnih inicijativa.

2. Koje su to skupine, najbolje mogu odgovoriti Zavodi za zapošljavanje, gdje se vidi struktura nezaposlenih i koja su to deficitarna zanimanja poput profesora, nastavnika, doktora, medicinskih sestara, zavarivača…..Za preostala deficitarna zanimanja postoji dobra praksa u Pučkim otvorenim učilištima, gdje primjerice u Koprivnici postoje programi za pedesetak zanimanja, gdje polaznici steknu nova znanja i zanimanja, te na taj način povećavaju svoju šansu za zaposlenje. Obrazovanje odraslih jedan je od osnovnih programa učilišta kojima se nastoji ići u korak sa suvremenim trendovima, kojima je osnovni princip znanje i kompetencija. Ovakvi su se programi i dosad realizirali u skladu i po odobrenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a traju u pravilu od 125-560 nastavnih sati, zavisno o određenom programu. ( Autor: Mislav Nekić)

PRATITE NAS NA FACEBOOKU